Drvo kao klasičan građevinski materijal

Dom, Gradnja Nema komentara na Drvo kao klasičan građevinski materijal 3

Zbog svih svojih karakteristika drvo se i danas s velikom pozornošću proučava u svim sferama obrazovanja. Na visokim se učilištima i školama tako drvo izučava kao klasičan građevinski materijal: upoznaju se njegove bitne fizičke, mehaničke i estetske osobine, tumači se postojanost drva u vanjskim uvjetima, usporedba sa ostalim materijalima za izradu određenih proizvoda.


Razmatraju se osnovni graditeljski zahtjevi, funkcionalni (fizički, mehanički), konstrukcijski, svjetlosni, ventilacijski, akustični i toplinsko-izolacijski, sigurnosni, vatrozaštitni, estetski i ekološki. U detalje se promatra mogućnost projektiranja kvalitetne građevinske stolarije, konstrukcijska načela i pravila projektiranja kao i upotrebna vrijednost. U tomu je svemu najvažniji proračun izolacijskih obilježja drvene građe, odnosno prozora i vrata, koji se izrađuju od drveta. Danas je drvo u graditeljstvu višestruko upotrebljivo. Koristi se npr. za nosive drvne konstrukcije, drvena krovišta (grede), lamelirane nosače, rešetkaste drvene nosače, vanjske konstrukcije i kao svojevrsna posebnost, drvene mostove (jedan od rijetkih u središnjoj Hrvatskoj je stari drveni most preko rijeke Mrežnice u Belavićima kod Duge Rese). Tradicionalna i moderna gradnja su međusobno isprepletene, jer je drvo kao tradicionalni graditeljski materijal i dalje traženo i vrlo je "in".

Veliki je izbor strojeva i alata kojima se obrađuje drvena građa. Čovjek je s vremenom usavršio procese proizvodnje i ugradnje građevinske stolarije, on danas npr. lamelira drvo, površinski ga obrađuje i štiti od atmosferilija. Pri tome ga okiva i brtvi te u njega ugrađuje staklo kao materijal s kojim postiže dodatnu upotrebnu vrijednost. Od drveta izrađuje podove, elemente konstrukcije kao i zidne i stropne obloge, zatim stubišta, nosive i gazne elemente, rukohvate, uglavnom sve… naposljetku i montažne kuće. No, postoje pravila koja se moraju poštovati ukoliko drvo želimo pravilno iskoristiti. Kao prvo, drvo mora narasti do određene veličine kako bi njegova sječa bila učinkovita. Nakon sječe treba razlikovati jezgreno i rascjepno drvo, jezgreno je znatno čvršće, rascjepno se uklanja prije obrade jer je vrlo mekano i stoga neupotrebljivo. U graditeljstvu se od davnina najčešće koriste borovina, jelovina, ariš i smreka, nakon što drvo poslije sječe dovoljno odleži na suhom i osuši se kako ne bilo vlažno prilikom ugradnje. To je vrlo bitno jer vlaga u drvetu veoma često stvara mikroklimu povoljnu za život raznih mikroba i gljivica, od čega drvena građa naposljetku brže propada. Ukoliko drvo koristimo kao materijal za konstrukciju koja će nositi određenu težinu tada se koristi puno drvo koje može podnijeti teret. Ono se sortira, suši i kalabrira te štiti zaštitnim slojem tutkala kako bi što dulje vremena ostalo u odličnom stanju. Pri rezanju drveta moguće je klasificirati pojedine dijelove trupaca za upotrebu u kasnijoj fazi razrade. Režu se daske i fosne, letvice i grede, rubovi se, ovisno o namjeni, obrađuju grubo i fino.

Skeletna, okvirna i panelna gradnja te gradnja slaganjem dasaka

Tradicionalna drvena gradnja donekle je zapuštena u prošlom stoljeću dolaskom novijih, jeftinijih i dugotrajnijih materijala, jer gradnja drvetom nije bila u mogućnosti pratiti moderne graditeljske zahtjeve u pogledu građevinske fizike i racionalnoga građenja. Ipak, gradnja u drvetu i s drvetom oduvijek je imala svoje pobornike na svim kontinentima i u svim dijelovima svijeta, posebice u područjima koja ne oskudijevaju šumama, u Finskoj, Švedskoj ili Norveškoj podjednako kao i u Kanadi ili SAD-u. Tako su se u 20. stoljeću unatoč i usprkos upotrebi betona kao najracionalnijega građevinskoga materijala, razvile nove tehnike građenja, kao što su skeletna gradnja, okvirna i panelna gradnja te gradnja slaganjem dasaka, dakako na osnovama tradicionalne gradnje i njenim modificiranim varijantama. Skeletna gradnja izvedena je iz osnovnih principa rešetkaste konstrukcije tako da se nosiva konstrukcija montira od podupirača i greda kao i ukrućenih spojeva ili spojnih elemenata na jednomu osnovnomu rasteru, što omogućava veću fleksibilnost u oblikovanju tlocrta građevine i mogućnost da se vanjski zidovi montiraju neovisno o nosivoj konstrukciji. Slijedeća novina bila je upotreba drvenih okvira. Usko montirane rubne gredice točno određenih dimenzija nisu bile ukrućene poprečnim profilima, već plošnim oblogama od drvenih ploča. Novina je bila i u izolaciji koja je postavljana između okvira pa je tako građena drvena kuća imala bolje karakteristike u pogledu građevinske fizike, a samim tim i bolju prodajnu šansu na tržištu nekretnina. No, gradnja drvetom na takav način, u biti, još uvijek djelomično tradicionalna i spora, imala je za problem visoku cijenu koštanja objekta. Stoga je bilo potrebno maksimalno smanjiti vrijeme gradnje na gradilištu kao i broj radnika potrebnih u gradnji te na taj način uštedjeti i drvenu kuću kao proizvod učiniti konkurentnijim. Trebalo je dio posla odraditi u tvornici, na mjestu u kojem su troškovi proizvodnje minimalni, a učinkovitost zbog automatizacije i specijalizacije radnih postupaka i procesa najveća. Osmišljen je panelni način gradnje koji je podrazumijevao da se cijeli zidovi kao puni elementi ili elementi s prozorima i vratima, u tvornici pripreme za ugradnju na gradilištu. U konstrukcijskom smislu gradnja je bila slična kao ona s pomoću drvenih okvira, ali daleko racionalnija i jeftinija, a smanjeno je i vrijeme izgradnje. Takav način više ili manje modificiran od tvornice do tvornice i danas se zadržao na tržištu pa se i danas gotove kuće od drveta uglavnom grade panelnim načinom gradnje. Naposljetku, kod načina gradnje slaganjem drvenih dasaka, daske se plošno spajaju tiplama ili ljepilom s masivnim građevinskim elementima. Zbog jednostavne montaže i činjenice da se površine ne moraju niti blanjati niti oblagati, cijena je povoljnija. Dobra zvučna i protupožarna izolacija može se postići tako da se npr. stropovi od složenih dasaka zaliju betonskim estrihom.

Bez obzira na koji način gradili drvetom, zaštita od vlage je uz konstruktivnost elemenata, najvažnija komponenta na koju treba obratiti pozornost. Postoje načini za izbjegavanje vlaženja drvenih elemenata na konstruktivan način tj. projektiranjem elemenata na način da drvo bude što manje u neposrednom doticaju s atmosferilijama te fizikalnom i kemijskom zaštitom. Tako na primjer, široke krovne izbočine omogućavaju da drveni prozori i vrata budu na minimalnoj izloženosti atmosferilijama (kiši ili snijegu pa i pretjeranoj izloženosti ljetnom suncu). Isto je tako npr. bolje kad je drvo posloženo na način da vlakna idu u smjeru otjecanja vode, jer voda brže otječe s glatkih izblanjanih površina nego s poprečnih. Drveni elementi uvijek se montiraju minimalno 50 cm od tla kako bi se izbjegao prijenos vlage s tla na drvenu površinu. Stoga se često postavljaju armiranobetonski temelji. Drvena pročelja trebala bi biti ventilirana da bi se akumulirana voda dalje mogla prenijeti preko zračnoga sloja, a drvene obloge na zidovima i stropovima u unutrašnjosti objekta mogle "disati". Uz sve opisano, obavezna je fizikalna i kemijska zaštita drveta koja mu omogućava dugotrajnost od minimum 150 godina eksploatacije. U tu se svrhu koriste premazi koji odbijaju vodu i vrše impregnaciju drveta te sprečavaju da se drveni građevinski elementi natope vodom i upiju je u svoju strukturu. Premazi koji štite drvo imaju ograničen vijek trajanja zaštite pa se impregnacija mora obnavljati svakih nekoliko godina. Kemijskom zaštitom uništavaju se štetni organizmi, mravi, termiti itd. No, ne smiju se koristiti bez stručnoga znanja i detaljnih uputstava proizvođača kako ne bi bili štetni po zdravlje ljudi.
Izvor: PROMO Gradnja B2B časopis
Sponzor članka
DRVNA INDUSTRIJA RUBINIĆ
GORNJA REKA 14,
10450 JASTREBARSKO
TEL. 01 6282 665, 6282 259, 6284 500
FAX. 01 6282 666

POSLOVNA JEDINICA SISAK
M. CELJAKA 86
TEL. 044 571 150, FAX. 044 571 929

POSLOVNA JEDINICA JASTREBARSKO
B. J. JELAČIĆA, 10450 JASTREBARSKO
TEL/FAX: 01 6281 292

Leave a comment

Pretraži

Back to Top