Intervju: Kenan Čejvanović, nogmetaš NK Karlovca

Sport Nema komentara na Intervju: Kenan Čejvanović, nogmetaš NK Karlovca 5

Prošao je najjaču nogometnu školu u Bosni. Igrao je za reprezentaciju BiH, u NK Karlovac došao je iz NK Rijeka. On je Kenan Čejvanović i za portal Promoizlog.net govori o svojim počecima, karijeri, nogometnim sucima, životu sportaša i planovima.


PI: Reci nam od kuda dolaziš i kako je tekao tvoj nogometni put?
K.Č: Dolazim iz Živinica, mjesta pored Tuzle. Sa 10 godina u svom mjestu sam započeo svoju nogometnu karijeru, a na poziv tuzlanske Slobode započinjem treniranje u kadetima. Taj me poziv razveselio jer volim izazove, a Sloboda ima najbolju omladinsku školu u BiH. Vrlo brzo postajem član prve ekipe i tada na preporuku Šećerbegovića(pomoćnog trenera) potpisujem profesionalni ugovor na 3 godine. Već sa 18 godina sam imao ponude za prelazak u druge klubove, ali nisam otišao. Kasnije je uslijedila ponuda iz Rumunjske gdje sam i otišao, ali nakon priprema se vraćam jer klub nije ispoštovao financijske dijelove ugovora.
U to vrijeme sam igrao za mladu reprezentaciju BiH i na utakmici u Koprivnici primjećuju me ljudi iz NK Rijeka. Tada sam imao ponudu NK Sarajeva i NK Rijeke i odlučujem se za karijeru u Rijeci. Iz Rijeke sam otišao zbog učestale promjene trenera koje zbunjuju jer svaki trener sa sobom donosi drugačiji način rada, a vi se stalno pokušavate priviknuti na taj način rada. Primjetio sam da trener Gračan baš ne računa na mene i kada je uslijedio poziv trenera Pamića ja sam došao u Karlovac i potpisao ugovor na 2 godine.
PI:Možeš li ukratko usporediti BiH Premijer ligu sa HNL-om, gdje se igra bolji nogomet?
K.Č: HNL se više prati i klubovi su bolje organizirani, dok u Bosni (pogotovo nakon rata ) vlada jedna smiješna situacija u smislu regularnosti utakmica i prvenstva. Sada se i tamo situacija poboljšava, ima velik broj talentiranih igrača, ali uvjeti rada su daleko lošiji u odnosu na HNL.
PI: Možeš li usporediti rad s mladima u klubu gdje si ti počeo svoju školu nogometa sa školom NK Karlovca? Znamo da je škola FK Slobode Tuzla jedna od škola koja je dala jako puno uspješnih igrača…
K.Č: Sloboda iz Tuzle ima najjaču nogometnu školu u BiH. Uvijek se radilo kvalitetno i moram istaknuti da je i ovdje u Karlovcu odlična nogometna škola i da su uvjeti odlični. Kad već govorim o nogometnoj školi Slobode izuzetno je važno za uspjeh to što su tamo treneri stalni i većina trenera godinama radi svoj posao i kad trener preuzme pionire vodi ih do juniora i tako se treneri izmjenjuju u ciklusima i sistem odlično funkcionira.
PI: Kako loša sudačka odluka ili bolje rečeno niz loših sudačkih odluka utječe na vašu stabilnost u igri, unosi li to dodatnu nervozu? Koja je uloga trenera?
K.Č: Nisam tip igrača da bi me sudac mogao izbaciti iz takta, ali ono što sam doživio na utakmici protiv Lokomotive mi je neshvatljivo. U 10 minuta nije bilo niti jednog starta, nisam ni dotaknuo njihovog veznjaka, a sudac me isključio i na taj način pomogao Lokomotivi u osvajanju tri boda. Lopta je ostala kod mene i uopće sam se iznenadio da je sudac krenuo prema džepu s kartonima. Najteže mi je bilo kada je utakmica završila. No imao sam veliku podršku od trenera Pamića. Njemu se ne može ništa sakriti jer je on 100% u utakmici i sve vidi tako da nisam trebao ništa dodatno objašnjavati.
PI. Rekao si da se dobro osjećaš u Karlovcu. Što ti se najviše sviđa?
K.Č: Ekipa smo bez trzavica, bez frakcija, mogu reći da smo jedna odlična klapa koja funkcionira kao obitelj i to mi se najviše sviđa.
PI: Postoji li netko od ženskog dijela publike tko bi mogao poremetiti koncentraciju?

K.Č: Imam djevojku iz Rijeke i dobro mi je. Svima nama bi godilo kada bi bilo više djevojaka na utakmicama.
PI: S kime iz ekipe provodiš vrijeme i van terena?
K.Č: Tu je Edin Husić koji je iz mog kraja na pola sata vožnje od moje kuće. Zatim Pilipović, Stambolija, Juroš, ali svi se dosta družimo i često je cijela ekipa zajedno i van terena.
PI: Kako izgleda život sportaša? Čega se moraš odricati, pridržavati?
K.Č: Svi govore da smo previše plaćeni, ali naš život ima i dosta odricanja, čestog mijenjanja sredine, samoće (ako govorimo o obitelji), ozljeda, nema izlazaka, a konstantno morate paziti na prehranu i tu nema malih sitnih gušta da jedete što vam se poželi.
PI: Nogmetni idoli, koju ligu pratiš i gdje bi volio jednog dana igrati?
K.Č: Ima ih dosta i velik broj sam ih i osobno upoznao. Istaknuo bi Mladena Krstajića, vrhunskog igrača kojeg sam upoznao u Bosni i ima jednu fenomenalnu karijeru i nevjerojatnu priču jer je do 22 godine radio kao konobar, a sa 26 godina potpisuje profesionalne ugovore te je igrao za klubove kao što su Werder, Schalke, zatim pruža odlične igre u reprezentaciji BiH. Tu je i Emir Spahić, njega gledam sa užitkom, igra lagano, s mozgom i dosta je napredovao otkad je otišao iz Hrvatske lige. Moja želja je igrati u Njemačkoj ligi.
PI: Igrao si u reprezentaciji BiH. Kakve su ambicije u tom pogledu?
K.Č: Za reprezentaciju BiH dok ju je vodio Ćiro Blažević nisam igrao najviše svojom greškom. Prilikom jedne prijateljske utakmice iako nisam igrao na svojoj poziciji napravio sam penal na Đeki i nekoliko pogrešaka tako da nisam uspio ući među najbolje.
Sada su stvari drugačije i očekujem nastup u reprezentaciji tim više što redovito nastupam u 1 HNL. Karlovac je klub koji se prati, a dokaz tome je i Bunoza koji je standardno igrao za mladu reprezentaciju. No nekad ti treba i neki faktor sreće jer vidim da osim Spahića nitko nije standardan.

Leave a comment

Pretraži

Back to Top