Intervju: Praline and Fast Food

Glazba Nema komentara na Intervju: Praline and Fast Food 4

Jedan od ugodnijih noviteta na hrvatskoj glazbenoj sceni zasigurno je album „My Favorite Thing“ sastava Praline and Fast Food. Što su nam sve otkrili o sebi i glazbi, svakako pročitajte u nastavku.


PI: Povod ovom razgovoru objavljivanje je vašeg prvijenca CD-a, možete li nam reći nešto o njemu?
P.F.F: U najkraćim crtama, ovaj naš prvijenac trebalo bi označiti kao pokušaj bilježenja svega onog što se u zadnjih desetak godina kuhalo u koprivničkoj jazz kuhinji. S jedne strane, to je instrumentalni jazzy karakter "nezdravog" Fast Food kvarteta, i s druge strane, pročišćeni, višeglasni karakter obrade "favorite" pjesama od strane "slatkih" Pralina.
To je ujedno i priča o "Pralinama i Fast Food-u" koji su svojom fuzijom spojili različite pristupe u jedan pitki i slušljiv (računajući tu i slušatelje koji nisu prvenstveno orijentirani na jazz glazbu), projekt. Ponosni smo što možemo reći da je na albumu prezentiran cjelokupni naš trud u vidu izvođačkog, snimateljskog, producentskog, pa i dizajnerskog angažmana. Kad tome dodamo sjajne kritike od kompetentnih kritičara, onda Vam je zacijelo jasno da smo itekako zadovoljni učinjenim, te da je rezultat premašio naša očekivanja, pa i očekivanja ljudi iz "Aquarius records".
PI: Kako je uopće nastao sastav PRALINE & FAST FOOD ? Kakav je bio vaš razvoj od osnivanja do izdavanja prvog albuma?
P.F.F: U pozadini priče o "Pralinama & Fast Food-u" postoji zapravo jedna ljubavna priča .Zaljubiše se tako jedna pjevačica iz Pralina i jedan član Fast Fooda. Bijaše to prije četiri ljeta. Vjenčali se oni i u međuvremenu dobili dvoje prekrasne dječice, dječaka i djevojčicu. Osim toga spojiše oni svoje bandove na hrpu, izdaše CD – dok ostali intimni detelji priče nisu za javnost.
PI: Recite nam nešto više o bandu, kako bi vi predstavili i opisali svoj prvijenac „My Favorite Thing“ ?
P.F.F: Naš album prvijenac eklektični je spoj pjesama iz više glazbenih epoha. Od swinga, cool-a, mainstreama, pa sve do pjesama rock provenijencije – "Can’t buy me love" Beatlesa i "Walk like an Egyptian" Banglesa. Sve su to obrade, aranžirane su u višeglasju, od našeg klavirista Hraščanec Marina.
U svim aranžmanima nastojali smo dodati i ponešto svojeg, izvornog, svebalkanskog štiha, jer je razumljivo da ne možemo biti i ostati ravnodušni na postojeće glazbeno okruženje. Osim toga, mislim da je upravo taj dio soničnog karaktera pjesama dao specifičan štih cijelom albumu, te na taj način i originalnost i prepoznatljivost.
Band čine vokali – Jelena Martinčević Korbelj, Augustina Posavec, Anita Šepec, Helena Hraščanec te glazbenici – Marin Hraščanec, klavir, synth i vokal, Robin Knežević, bas, Darko Ivančan, udaraljke, Vojkan Jocić, tenor i sopran saksofon.
PI: Koji izvođači su najviše utjecali na vaš zvuk, kako bi ga uopće opisali?
P.F.F: Ako bismo krenuli redom i pokušali pobrojati one najvažnije koji su utjecali na naš zvuk, to bi onda bilo otprilike ovako: John Coltraine, Miles Davis, Bill Evans, Red Garland, Herbie Hancock, Philly Joe Jones, Marcus Miller, New York voices, The Puppini sisters, Aretha Franklin.
PI: Na albumu je gostovao nedavno preminuli velikan jazza Boško Petrović. Kako je došlo do suradnje sa Boškom Petrovićem?
P.F.F: Prije svega željeli bismo još jednom i na ovom mjestu istaknuti veličinu Boška, koji se nikada nije libio pomoći i mlađim, još neafirmiranim glazbenicima. Tako je bilo i s nama. On je dobio dio našeg još neizdanog materijala kad smo dogovarali gažu u njegovom B.P-u. Za par dana nas je nazvao i ponudio nam da odsvira solo na albumu što smo, naravno, veseli, prihvatili. Možda je tu zaslužna i naša višegodišnja suradnja kroz KC jazz klub, gdje je Boško bio čest gost.
PI: Tko vas najviše impresionira od hrvatskih glazbenika? Gledano s vokalne strane.
P.F.F: Pa, spomenimo samo neke, pod uvjetom da ne uvrijedimo one koje nećemo spomenuti zbog previda ili nasumičnog odgovora. Josipa Lisac, Radojka Šverko, Gabi Novak, Zdenka Kovačiček, dalmatinske klape (one ponajbolje)..
PI: Tko čini najveći dio vaše publike? Postoji li neka grupa na koju svjesno ciljate?
P.F.F: Mislim da nismo ciljali na nikog kad smo odabirali pjesme za naš repertoar. Znači – svi oni koji vole ono što je i naš glazbeni izbor. Naravno da bi nam bilo drago da je naša publika iz svih struktura, kako dobnih, tako i stilskih. Važno je da vole dobru glazbu.
PI: Radite li vlastite pjesme?
P.F.F.: Imamo mnogo naših pjesama, mislim pritom na originale. Na neke pjesme su odlično sjela višeglasja, a na nekima tek radimo. Važno je da svaka pjesma ima svoju priču, ugođaj kojim bismo potakli slušatelje da budu empatični – na taj način želimo komunicirati s publikom. Nikad nismo imali namjeru podilaziti slušatelju, jako nam je važno da se javi ta određena suosjećajnost, ako to postignemo – sretni smo! Mislim da ćemo na drugom albumu s našim pjesmama još više uspjeti u toj namjeri
PI: Kreće li uskoro i promocija albuma?
P.F.F: Da, koncertna promocija albuma je u tijeku. Počinjemo s našom Koprivnicom – 05.03, slijedi Zagreb, koncert u suradnji s klubom Gastronomada, u Europskom domu, u subotu, 12.03, a potom koncert u Čakovcu u Centru za kulturu, 19.03. Računamo s time da do kraja svibnja obiđemo sve veće gradove, a onda nas čekaju neki festivali u Mađarskoj i Italiji.
PI: I na kraju razgovora poruka za naše čitatelje?
P.F.F: Poruka za čitatelje i posjetitelje portala – hm! Možda bi to bila ona rečenica koju je prije pedesetak godina izgovorio veliki jazz saksofonista Dexter Gordon – "Nadamo se da smo Vam ostavili nešto što ćete moći staviti ispod svog jastuka".
Goran Korać
Poslušajte:
Praline & Fast Food http://www.reverbnation.com/play_now/song_6713797

Leave a comment

Pretraži

Back to Top