Osvojena je Bijela dama – Mont Blanc

Sport Nema komentara na Osvojena je Bijela dama – Mont Blanc 2

U sklopu priprema za osvajanje jednog od vrhova iznad 7000 m, koji bi usljedio tijekom 2012. godine, a povodom obilježavanja 90. godišnjice Društva (2013. godine) i 130. godišnjice organiziranog planinarstva u Karlovcu članovi visokogorske sekcije PD “Dubovac” Karlovac osvojili su Bijelu damu – Mont Blanc (4808 m).


Članovi ekspedicije bili su Slobodan Kožul (vođa pohoda), Damir Basara, Jadranko Jagodić, Robert Lemić, Ivica Škot (svi članovi pd “Dubovac) i Darko Gojković član HPD “Martinščak”.
Evo kako je pohod i osvajanje vrha opisao vođa pohoda Slobodan Kožul:
“Pohod na Bijelu damu, kako od milja zovu Mont Blanc alpinisti cijeloga svijeta, započeo je 28. Kolovoza ove godine i trajao je ukupno šest dana, od kojih je dva dana otpalo na put do Chamonixa i natrag. Za uspon do vrha iz Chamonixa preko doma Tete Rouse (3167m) i doma Gouter (3817m) trebalo nam je točno tri i pol dana. Prvi dan uputili smo se do mjesta Les Houches, odakle smo žičarom došli do stanice Orient (1853m) sa koje smo se spustili do Col de Voza (1653m), polazne stanice tramvaja.
Tramvaj nas je trebao dovesti do tzv. Nid d Aigle (Orlovo gnijezdo, 2380m), no zbog remonta pruge, najstrmiji dio, od cca 350m, morali smo prehodati. Isti dan dosegli smo prvi dom, Tete Rouse, gdje smo prenoćili. Slijedeće jutro, na veoma strmoj stjenovitoj stazi do doma Gouter, dočekao nas je svježe napadali snijeg. Na tom putu, bez većih teškoća svladali smo prvi teži detalj, tzv. Grand Couloir („Kuloar smrti“ ili „Ruski rulet“). Uz obaveznu upotrebu dereza, ali bez naveza, nakon tri sata uspona, pili smo čaj u domu Gouter. Slijedeće jutro, buđenje u pola tri, doručak, te oko četri sata krećemo prema najvišem vrhu Alpa.
Tijekom uspona, koji je trajao nešto više od šest sati, iznenadio nas je veoma jak vjetar, te je uz temperaturu od -18 to bila naša najveća prepreka na putu ka vrhu. Na pola puta nalazi se sklonište Vallot (4362m), u koji su se zbog vjetra od 100 Km/h, sklonili svi navezi. U nadi da će vjetar malo popustiti, čekalo se sat i više vremena. Na žalost svih, vjetar je samo pojačavao. Neki navezi su se zbog toga vratili, a mi uporniji, te vjerojatno više željni uspjeha, nastavili smo uspon preko grebena Bosses (4520m) tzv. Žileta. Greben je izuzetno opasan u slučaju jakog vjetra, zbog strmine s obije strane i uskog prolaza. Žilet je zadnji teži detalj na trasi uspona, te smo nakon više od šest i pol sati uspona stajali na vrhu.
Izuzetan je osjećaj biti na najvišem vrhu Alpa, jer je to definitivno najljepši pogled u zapadnoj Evropi. Nakon kratkog zadržavanja na vrhu, vjetar je i dalje bio jak, vratili smo se u dom Gouter, gdje smo prespavali još jednu noć. Slijedeće jutro, čekao nas je spust do Chamonixa. Umorni, nakon šest sati silaska, s velikim guštom popili smo zasluženu pivu na terasi hotela „de Prarion“. Trebalo je još samo spustiti se žičarom do Les Houchesa te pronaći kamp u kojem ćemo prespavati još jednu noć prije povratka u Karlovac. “
Uspon na Mont Blanc nije tehnički pretežak vrh, no svejedno zahtijeva alpinističko iskustvo, odličnu fizičku kondiciju i psihičku pripremljenost. Na vrhu su uspijeli doći svi osim D. Basara koji je zbog problema sa zaštitnim naočalama odustao 300m od vrha.

Vitomir Murganić
Na fotografiji su sudionici ekspedicije: (s lijeva na desno) Damir Basara, Ivan Škot, Slobodan Kožul, Darko Gojković, Robert Lemić i Jadranko Jagodić

Leave a comment

Pretraži

Back to Top