Simplicity – volim jednostavne i funkcionalne stvari

Dom Nema komentara na Simplicity – volim jednostavne i funkcionalne stvari 4

Intervju: Ada Kezić


Ada Kezić je dizajnerica koja zadire u mnoga područja dizajna od industrijskog produkt dizajna, izložbenog dizajna (projektiranje štandova i showroom-a), do dizajna interijera (projektiranje i opremanje stanova, apartmana, hotela, restorana, ostalih ugostiteljskih objekata, wellnessa, uredskih prostora, knjižara, banaka, dječjih vrtića, igraonica, ostalih javnih ustanova, itd.) uz to se još bavi grafičkim dizajnom, voditeljica je raznih radionica na temu produkt dizajna, kao i voditeljica natječaja ili član žirija te aktivno sudjeluje na raznim predavanjima i okruglim stolovima. Dobitnica je brojnih nagrada za realizirane projekte i u svom radu surađuje s dizajnerima, arhitektima, strojarima, tehnolozima i domaćim proizvođačima.

Predsjednica je ZzID-a (Zajednica za ind. dizajn pri HGK), profesionalni je član HDD-a (Hrvatsko dizajnersko društvo), vijeća ZzID-a te ULUPUH-a sekcije za produkt dizajn. Za Adu Kezić 24 sata u danu nisu dovoljna da realizira sve svoje zamisli. S dizajnericom Adom Kezić popričali smo o aktualnim realiziranim projektima koji oduševljavaju struku i javnost kao i općim pitanjima vezanim uz položaj produkt dizajna u Hrvatskoj i šire.
P.G.: Zbog čega ste se odlučili baviti produkt dizajnom i dizajnom interijera?
Davnih dana kada sam se trebala upisati na fakultet htjela sam studirati dizajn kojega tada još nije bilo u Zagrebu i baš na moju sreću tada se otvorio i tako je to krenulo. Mogu reći da je to familijarno kod nas, dvije moje sestrične se bave dizajnom, pogotovo dizajnom interijera, jedna je u Engleskoj, jedna je u Italiji, a ja sam evo u Hrvatskoj i napravile smo jedan zgodan dizajnerski trokut. Imala sam želju studirati i slikarstvo, radila sam i u grafičkom dizajnu, svi moji afiniteti odveli su me u dizajnerske vode i uvijek sam govorila da iz 3D lakše odem u 2D, više me zanima to stvaranje u 3D iako se bavim i jednim i drugim.

P.G.: Koje su osnovne odrednice vašeg stila?

Reći ću samo jednu riječ, a to je “simplicity”, meni se ta engleska riječ jako sviđa, znači što jednostavnije – to bolje, i u svom dizajniranju i projektiranju uvijek sam došla do istog zaključka da što se jednostavnije nešto napravi to bolje izgleda i funkcionalnije je, a samim time je i povoljnije za kupiti, stoga je “simplicity” moj zaštitni znak. Volim jednostavne i funkcionalne stvari koje služe ljudima.

P.G.: Koje materijale najradije koristite u svojim projektima?

Dugo godina sam radila za različite proizvođače namještaja koji su pretežno bili orijentirani na pločasti namještaj, znači pločaste materijale tipa iveral, mediapan i slično, a ono što sam oduvijek voljela je zapravo drvo. Od kada sam postala freelancer može se primijetiti da manje više svi produkti koji su nastali unatrag 3 do 4 godine su baš od drva, različiti su, volim komponirati svjetlo u toj igri sa drvom, znači prirodni materijali su zapravo ono što mene najviše intrigira topli su mi i hladni, puno bolje nego neki moderni materijali iako među modernim i reciklažnim materijalima se može naći interesantnih struktura i boja, tako da je to vjerojatno nešto sljedeće čime ću se pozabaviti.

P.G.: Kakva je perspektiva Hrvatskog produkt dizajna s obzirom na činjenicu da smo sada dio EU i koje su dobre i loše strane bavljenja ovim poslom u Hrvatskoj? Trebamo li više poticati proizvodnju?

Mislim da se neke stvari budu promijenile, navest ću jedan primjer od prošle godine kada se dogodio veliki uzlet hrvatskog produkt dizajna na Izložbi “Solid Acts – Design from Croatia” na Tjednu dizajna u Milanu. Svježa i sve obilnija doza domaće kreativnosti je naprosto briljirala i svi su bili jako iznenađeni kvalitetom, količinom i raznolikošću hrvatskog dizajn proizvoda od namještaja pa do nekakvih sitnica kao što su vješalice, police, svjetiljke… koje su zorno pokazale kako iz promišljene estetike stoji jednako promišljena funkcionalnost, ekonomičnost, ergonomija, ekologija. Djelujemo na mnogo strana tako da mislim da ima interesa za naš dizajn i polako se probijamo i postajemo prepo-znatljivi i sve se više afirmiraju pojedinci u svijetu dizajna i tu ima pomaka.
No, kod kuće borimo se sa vjetrenjačama jer iz dana u dan naša industrija nestaje, imamo sve manje tvrtki s kojima možemo raditi, grafički dizajn je na jednom visokom nivou, dok industrijski dizajn na žalost nema podršku u industriji, većina tvrtki je nestala ili su pred stečajem, ne mogu angažirati ili zaposliti dizajnera i to je jedna nezgodna situacija. Ima svijetlih primjera, spomenula bih tvrtku Kvadra (Prostoria) koja počinje biti svjetski poznata svojim dizajnom i nagradama koje su dobili i oni su upravo krenuli naprijed jer su shvatili koliko je bitno imati dizajn, nove proizvode i to na adekvatan način plasirati na tržište. Krenuli su s dizajnerskim natječajima, dobili su jako puno dobrih rješenja i napravili su prve prototipove i pokrenuli proizvodnju, a to je ključ uspjeha.
Smatram da se u Hrvatskoj može sve proizvesti, mi imamo cijenjene i dobre majstore, na svim nivoima imamo ljude koji znaju svoju struku i znaju raditi, čak u zadnje vrijeme mogu reći da nas ni tehnologija ne sputava, puno se ulaže u tehnologiju i može se napraviti sve što se zamisli, naravno da svi koji tako dobro i puno rade nemaju vremena za eksponiranje, tako da se ni ne zna za njih pa ipak mi dizajneri dođemo do takvih “dragulja” i u toj sinergiji uspijemo nešto zajednički i kvalitetno napraviti.
Mi imamo prirodne resurse koji se mogu koristiti, Hrvatska ima kvalitetno drvo i žalosno je što izvozimo jako malo gotovih proizvoda kao što je dizajnirani namještaj. Veseli me što su ipak proizvođači namještaja počeli razmišljati da trebaju ulagati u dizajn i razvoj proizvoda i počeli više komunicirati s nama dizajnerima, istina, mogu reći da se to odnosi više na male i eventualno srednje poduzetnike, ovi veliki se više baziraju na lohne poslovima jer je njima teško prekidati tijek proizvodnje da bi išli u razvoj novog proizvoda – mnogima je to gubljenje vremena i novaca. Uvijek nam je lakše ostvariti suradnju sa tvrtkama koje imaju od 5 do 10 zaposlenih i s njima je suradnja odlična, no takve tvrtke imaju drugi problem, nemaju razvijenu trgovačku mrežu, nemaju agencije za prodaju, PR, marketing, salone pa na kraju dizajner preuzima na sebe velik dio posla pa čak i prodaju, naručuje od proizvođača proizvod i onda ga dalje plasira u određene salone.

P.G.: U Promogradnji smo predstavili vaš nagrađeni TriSq sustav urbane opreme namijenjen opremanju eksterijera pa nas zanima kako napreduje daljnja realizacija?

Cijelo vrijeme smo u pregovorima s raznim subjektima i to je vrlo iscrpljujuća priča. Kako se radi o javnoj nabavi i natječajima gdje uvijek pobjeđuje najjeftiniji proizvod, a ne gleda se kvaliteta, ovaj sustav i proizvodi sa svojom kvalitetom i cijenom za sada ne prolaze natječaje. TriSq je 100 postotni hrvatski proizvod od našeg drva i domaćih proizvođača prilagođen našem podneblju i nadam se da će gradske uprave prepoznati kako investiranjem u takvu urbanu opremu potiču sam razvoj proizvodnje i svi bi imali višestruku korist od toga.

P.G.: Osvojili ste brojne nagrade, izlagali ste diljem svijeta, koliko vam ta priznanja znače za daljnji rad?

Najviše me veseli što sam nekako smogla hrabrosti u ne baš zlatnim vremenima u vremenu recesije osamostalit se i otvoriti vlastitu tvrtku A1 FORMAT. Nagrade su mi bile potvrda kako ono što radim, radim dobro i dale su mi poticaj za nastavak takvog rada i djelovanja. Uvijek podržavam sajam Ambientu i kontinuirano prijavljujem svoje proizvode za Mobile optimum. Smatram da mi, hrvatski dizajneri moramo podržati naše sajmove i sudjelovati na njima.
P.G.: Prošle godine ste realizirali LAKO modularni ekološki namještaj koji je predstavljen i u Stockholmu, recite nam nešto više o tome?
To je vrlo zanimljiva suradnja, gospođa Sandra Hižak iz Drvnog klastera sjevero-zapadne Hrvatske i ja smo sudjelovale na Klasterima konkurentnosti, radnim skupi-nama i krajem studenog me pozvala i pitala ako imam nešto novo da bi to mogli predstaviti na Stockholm Furniture fairu. Zavirila sam u svoje skice i uhvatili smo se ideje oko spoja. Naporno sam radila tjedan dana i u biti sam iskoristila taj stari stolarski spoj lastin rep i od njega napravila dvostruki lastin rep.
Proizvod je nastao u samo mjesec dana što je tada izgledalo kao “mission impossible”. U Stockholmu se pokazao veliki interes upravo zbog načina razmišljanja kako nije potreban niti jedan vijak, sve je od drveta i čovjek može vrlo jednostavno sve sam sastaviti. Razmišljala sam i o načinu transporta da budu što manji paketi i uglavnom Japanci su bili vrlo zainteresirani za policu pa sam druge godine u Kölnu vidjela stol koji je na isti način spojen samo u širinu, “aha, slično razmišljamo”. I tu je došla do izražaja opet jednostavnost, korišteno je domaće drvo slavonski hrast, može se napraviti i od nekih drugih vrsta drva.
LAKO je sistem koji se sastoji od elemenata oblika kvadratnog okvira, spojnih poprečnih elemenata i ploča međusobno spojenih pomoću modificiranog klasičnog drvenog spoja “utor i pero” tzv. “lastinog repa”. Utori se nalaze na okvirima, spojnim poprečnim elementima i pločama, a “pero” je zapravo letvica koja cijelom svojom dužinom spaja 2 utora u jedan od najčvršćih stolarskih spojeva. Kvadratne okvire koristimo kao modularni element i kod stolca, klupe i police. Stol oblikovno slijedi stolac. Police se mogu modularno nastavljati u širinu i visinu.

Poseban interes imam prema ekološki osviještenom dizajniranju i izradi namje-štaja, nekako me to vuče da sve bude ekološki i trajno, od prirodnih materijala ako već nisu prirodni neka budu bar reciklažni. Sve mora biti tretirano ekološkim uljima kako se ljudi koji sudjeluju u proizvodnji ne bi trovali raznim ljepilima i bojama, razmišljam malo šire, a u najgorem slučaju kada ljudima “dosade” odnosno dotraju ti proizvodi, mogu ih reciklirati ili koristiti kao ogrjev. Police iz LAKO sustava možete vidjeti u izložbenom salonu Inkee, a više informacija potražite i na web stranici www.adakezic.com

P.G.: Koji biste interijere voljeli urediti?
Pa ono što me u zadnje vrijeme privlači su neki veći projekti koji bi bili na moru jer vidim da nam uz turizam fali sadržaja, radila bi projekte koji bi uključivali info centre u kojima bi iskoristila nešto iz tradicionalnih konstrukcija i za svaku sredinu bi osmislila potpuno različit stil, a da sve bude prepoznatljivo.
Svi bi mi htjeli nekakve velike projekte, tipa hotela, ali zapravo je meni veliki izazov kada dobijem mali stan ili garsonijeru gdje u malome prostoru treba napraviti sve kako bi prostor bio lijep, udoban i funkcionalan te maksimalno iskorišten, puno je zahtjeva u malom prostoru, to je umijeće i zato me posebno intrigira jer moram moždane vijuge maksimalno upotrijebiti…

P.G.: Imate li uzore među domaćim ili stranim arhitektima, dizajnerima interijera ili produkt dizajnerima?

Na prvom mjestu je Bauhaus, tom dizajnu i idejama iz dvadesetih godina prošlog stoljeća se i dan danas divim. Dosta sam proučavala Goethea, njegovu Nauku o bojama, antropozofiju, Steinera, Kandinskog, organsku arhitekturu, Gaudija… vidite fine poveznice gdje se isprepleću kultura, filozofija, umjetnost, dizajn… Jednim dijelom je tu i američka arhitektura i istaknuti arhitekt i dizajner interijera Frank Lloyd Wright, nezaobilazna čistoća japanske arhitekture i filozofije, te razdoblje “klasičnog” bolje rečeno industrijskog dizajna prošlog stoljeća.
P.G.: Vratili ste se iz Milana gdje je od 8. do 13. travnja održano 53. izdanje “Salone Internazinale del Mobile,” kakvi su utisci i koji trendovi prevladavaju?
Što se tiče trendova to je vrlo diskutabilna tema, ne mogu reći da postoji neki određeni trend, danas je sve moderno i od klasičnog stila do shabby chica, od čistog modernizma i upotrebe recikliranog materijala, sve skupa je izmiješano. Što se tiče cijelog sajma vidi se da je i vani recesija, nije bilo pretjerano raskošnih štandova niti revolucionarnih noviteta: Ono što uvijek oduševljava je Salone Satellite – mladi dizajneri su uvijek prepuni novih ideja i koncepata, tu obično najviše vremena potrošim u razgledavanju…
Par prikazanih kupaonica koje su kompletno napravljene od cjelovitog drva uključujući i kade i umivaonike, su me oduševile. Što se tiče kuhinja, par ih je odskakalo svojim dizajnom i kombinacijom materijala. Mogu konstatirati da je ove godine plava boja u svim nijansama od svijetle tirkizne pa do indigo plave u modi.

P.G.:Planovi za budućnost?

Planovi su preživjeti u ovim turbulentnim vremenima, imam dosta zadataka kao predsjednica ZzID-a, tu sam dosta angažirana oko organizacije raznih izložaba, predavanja, seminara i ulažem veliku količinu energije i vremena. Želim nastaviti suradnju na razvoju novih proizvoda i s drugim proizvođačima jer imam dosta upita za dizajniranje raznih predmeta.
Sve me zanima samo moram dobro rasporediti vrijeme. Želja mi je opremiti neki javni objekt ili ustanovu u cijelosti hrvatskim proizvodima, što je, naglašavam, izvedivo.
Autor: Goran Korać
Izvor: Promogradnja B2B časopis
USKORO!!! www.promogradnja.hr

Leave a comment

Pretraži

Back to Top