CD Oliver Dragojević i Stjepan Hauser

Glazba, Nagradne igre Nema komentara na CD Oliver Dragojević i Stjepan Hauser 4

Aquarius records i Promoizlog.net nagrađuju vas albumom „Noć nek’ tiho svira“ Olivera Dragojevića i Stjepana Hausera. Ugođajnost Oliverovih pjesama, emocionalnost i sugestivnost glasa dušu su dale za premještanje na drugi glazbeni teritorij, a novo ruho još je više istaklo temeljnu snagu poznatih pjesama.


Pred nekoliko godina u doba proslave „okrugog“ 60. rođendana Davida Bowieja, netko je u britanskom tisku primijetio da su Bowie i Bob Dylan jedini rock glazbenici tih godina koji se ne boje rizika i pronalaženja novih puteva. Premjestimo li priču na domaći teren, Oliver Dragojević se nameće kao prvi izbor za titulu hrabrog „izmišljanja“ novog sebe.
Dapače, svi mi kritičari to smo i spominjali pišući o Oliverovim albumima unatrag 15-ak godina, kojima je – za razliku od okamenjene konkurencije – hrabro promijenio dotadašnju putanju i glazbenu optiku. Razmislimo li dalje, postoji li još koji primjer „radikalne“ međugeneracijske suradnje poput ove Olivera Dragojevića i Stjepana Hausera, gdje su se na zajedničkom zadatku našli iskusni morski vuk i mladi virtuoz iz sasvim drugog žanra, u ovome slučaju klasike?
Još dalje, koncertima u pariškoj Olympiji, newyorškom Carnegie Hallu i londonskom Royal Albert Hallu Oliver je uspješno odradio ambiciozne projekte, opsežne i prema tamošnjim mjerilima. Tamo je na velikoj skali, s pratećim orkestrom, pokazao da želi drugačije. Uz tadašnje ključne suradnike Alana Bjelinskog i Antu Gelu upravo se mladi Stjepan Hauser nameće kao nova osoba koja iz klasike stiže u svijet pop glazbe.
Budući mu je Oliverova glazba odmalena ušla u uho, nije čudno da i sam Hauser veli kako mu je suradnja s Dragojevićem – bez obzira na medijski razglašeno gostovanje 2Cellos na koncertima Eltona Johna – ostvarenje davnih snova. Kad sve zbrojimo, album Olivera i Hausera „Noć nek’ tiho svira“ nameće se kao logičan nastavak priče, prirodna progresija koja se na dva kolosjeka nadovezuje na prethodne događaje.
Jedan je daljnji žanrovski pomak, a drugi činjenica da je ova glazba daljnja internacionalizacija Oliverove karijere, stilski bliska inozemnom tržištu. Ne mislim pritom na goleme naklade i one „karijere“ za koje bi pola estrade dalo lijevi bubreg, već na sukladnosti ove glazbe s uhom i domaćeg i internacionalnog slušatelja, te estetske sličnosti s nekim inozemnim projektima. Iako se ne radi o engleskom jeziku, Oliver i Hauser mogu zvučati zanimljivo i stranom uhu, baš zbog ugođaja suvremene glazbe kakav znamo od talijanske šansone do suradnji Davida Byrnea s gudačima. Treće, i naravno najbitnije, jest estetska umješnost kojom su Oliver i Hauser snimili album koji nudi puno toga.
Koliko ste puta pomislili kako bi bilo dobro da čujete samo „očišćeni“ glas omiljenog pjevača sa svega nekoliko instrumenata oko njega? Upravo to nudi album „Noć nek’ tiho svira“ koji od klasika „Brod u boci“, „Galeb i ja“ i „Romance“ devastirajući emocionalni efekt proteže na svih devet izvedbi. Završna „Vridilo je“ najbolji je sumarum cijele priče, u kojoj su „Nocturno“, „Više mi nije važno“ i sinkopirana „Pismo moja“ minimalističke poeme maksimalnog emocionalnog dometa.
Jer naslušali smo se spoja rocka/popa i klasike, i na domaćem i stranom terenu svjedočili mnogim frankensteinovskim pokušajima crossovera. Rezultati na rubu kiča ispadali su većinom mehaničko kalemljenje „nelogičnih saveznika“, čime je glazba samo dobila koji minus više. Pronaći kreativni „plus“ smisao je ovakve suradnje; intimistička zvučna slika u kojoj glas, čelo i klavir (akustični i električni), te tekstovi pjesama, s naizgled malo fizičkih sredstava i prigušenim pristupom u vrijeme recesije daju najpoželjniji crossover i ono što svima fali – tonu emocija. Ako neki slični projekti muku muče s izborom materijala, Oliver i Hauser prirodnim su putem stigli do „sadržaja“. Radi se o autorskoj suradnji dvojice ljudi koji su procesom zajedničkog rada došli do završnog rezultata koji je, hoćeš-nećeš, logična suradnja ljudi koji se izravno poznaju i prepoznaju u „njihovom“ repertoaru, a ne obradama tuđeg.
Dakako, ugođajnost Oliverovih pjesama, emocionalnost i sugestivnost glasa dušu su dale za premještanje na drugi glazbeni teritorij, a novo ruho još je više istaklo temeljnu snagu poznatih pjesama. Elegantno majstorstvo Olivera i Hausera može zagolicati maštu slušatelja gdje god se nalazi: ako je „doma“, radi se o glazbenoj sinkronizaciji familijarnih pjesama i novih aranžmana, ako je „vani“, opet djeluje prodorno jer, kako ispravno kaže pjesma „Vridilo je“, zar još ne znaš da se samo srcem dobro vidi.. Hrvoje Horvat
Oliver Dragojević i Stjepan Hauser – Brod u boci
http://www.youtube.com/watch?v=gIIxLjXp2cY

Leave a comment

Pretraži

Back to Top