Intervju: Massimo

Glazba Nema komentara na Intervju: Massimo 3

U kratkom intervjuu za Promoizlog.net jedan od najkarizmatičnijih vokala u Hrvatskoj i šire dotakao se svog vrlo uspješnog albuma „Dodirni me slučajno“ koji je osvojio publiku i brojne nagrade. Otkrio nam je što privatno sluša i kako gleda na proteklih 25 godina karijere…


Koliko ste zadovoljni dosadašnjim prijemom Vašeg albuma "Dodirni me slučajno" kod publike, te kakve utiske nosite kada je ovaj album u pitanju?
Zadovoljan sam reakcijama i kritike i fanova koji misle da je ovo moj najzreliji uradak. Ne bih htio zauzimati stav o kvaliteti albuma jer sam bio previše involviran u rad sa aranžerima i svirajući gitare na albumu, tako da ću možda nešto objektivniji stav imati možda tek godinu dana po izlasku albuma.
Po čemu se album "Dodirni me slučajno" razlikuje od prethodnog studijskog albuma "Sunce se ponovo rađa"?
Najvažnija novina na novom albumu je to što su na njemu po mom mišljenju, a i po mišljenju struke, radila četiri najbolja aranžera u državi. To su Nikša Bratoš, Ante Gelo, Ivan Popeskić i Predrag Martinjak P’Eggy. Pomislio sam u jednom dijelu snimanja da ću zbog toga izgubiti na kompaktnosti, međutim moj glas je sve te razne potpise ipak povezao.
Na ovogodišnjoj dodjeli diskografske nagrade Porin pripala su Vam dva priznanja (ono za najbolju mušku vokalnu izvedbu, te ono za najbolji pop album), šta Vam znače ta priznanja, te kako uopće gledate na nagrade?
Nagrađen sam za najbolju mušku vokalnu izvedbu i najbolji pop albuma, ali „Dodirni me slučajno“ osvojio je još dva Porina u kategorijama najbolja snimka albuma i za najbolju produkciju. Sjećam se i prvog dobivenog Porina. Dodijelili su mi ga Let3, koji su bili u starim proširenim muškim gaćama s prorezom za pišu. Mi se znamo iz perioda Doriana Graya i bilo im je jako drago zbog mene. Ja sam bio izvan sreće. U životu sam imao sreću da sam drag svojim kolegama, ne samo moje pjevanje već i običan način na koji ih pozdravim, način na koji vide da sam ja normalna osoba kojoj je stalo do drugih ljudi, moj način ophođenja s njima. I naravno da mi kao i svakom čovjeku nagrade laskaju jer znači da dobro radim svoj posao.
Kada se osvrnete na Vaših više od 25 godina karijere postoji li nešto što biste promijenili?
Ja sam vrlo rijetko totalno zadovoljan… Ali, ne smatram da bih zbog toga mijenjao svoj život, svoju karijeru. Sve što sam napravio dio je mene i mog puta da postanem ono što sam danas. Uvijek moramo raditi i učiti, a najbolje se opustiti i gledati na cjelokupni dojam koji si ostavio.
Kakvu glazbu Massimo privatno sluša?
Moje slušanje glazbe obuhvaća jako širok spektar. Tako na primjer volim na Youtubeu poslušati dobre stare Yesovce, Bowieja, Petera Gabriela, Princea i Milesa Davisa. Onda tu nastavljamo sa Pat Methenyjem, Richardom Bonaom i drugima. Sigurno pola svog slobodnog vremena provedem slušajući talijansku glazbu jer ju obožavam. Recimo Renato Zero mi je odličan. Njegovu pjesmu „Magari“ obradio sam na albumu „Vještina 2“, a Arsen Dedić je za tu priliku napisao fantastičan tekst za pjesmu koju smo nazvali „Da mogu“. Potom tu je stari Lucio Dalla ili stari Pino Daniele….
Zahvaljujemo na razgovoru.
http://www.youtube.com/watch?v=j4zf-N0It6o

Leave a comment

Pretraži

Back to Top