Intervju: Sara Renar

Glazba Nema komentara na Intervju: Sara Renar 4

Mlada zagrebačka kantautorica i arhitektica Sara Renar glazbom se na različite načine bavi od djetinjstva. Nedavno je objavila svoj debi-album pod nazivom „Djeca“. Uz pratnju vrhunskih profesionalnih glazbenika, Sara Renar donosi pjesme prepoznatljivog kantautorskog rock izričaja.


Svojim specifičnim vokalom, jedinstvenom interpretacijom i pojavom, Sara Renar više je nego ugodna pojava na domaćoj glazbenoj sceni. U kratkom intervjuu za Promoizlog.net Sara Renar nam je otkrila može li se glazba usporediti s arhitekturom, koji su joj uzori u glazbi, arhitekturi…
Nakon tri singla, odnosno aktualnog „U velikom stilu“, objavljen je vaš debitantski album „Djeca“. Zašto baš Djeca, je li to asocijacija na neka ‘bolja’, nevinija vremena?
S.R.: I da i ne. Tema koja se provlači kroz cijeli album je odrastanje. Pjesme su nastajale u periodu od pet godina u kojem sam između ostalog završila fakultet i zaokružila jednu faza života – čini mi se da se to osjeti u tekstovima. Kada izvodim svoje pjesme i kada ih pišem, u potpunosti uronim u taj svijet, kao djeca kada se igraju. U tom smislu ne želim odrasti.
Dosad ste album, zajedno sa svojim bendom, predstavili u Zagrebu. Je li u planu predstavljanje albuma i po drugim hrvatskim gradovima?

S.R.: Slijedeće u planu je svirka u Opatiji 11.5. u sklopu dodjele Porina. Ima još nekih kombinacija za mini ljetne turneje po Istri i jugu Dalmacije, ali čekam potvrdu prije objave točnih datuma. Svakako bih rado u skorije vrijeme što je više moguće svirala van metropole.
Po struci ste arhitektica… može li se glazba usporediti s arhitekturom, odnosno povući kakva paralela? Je li teže egzistirati u jednom ili drugom području?

S.R.: Od autorske glazbe, pogotovo ovakvog tipa teško da se može živjeti. Pogotovo ne na početku. S druge strane, ono što me trenutno u struci hrani, kao i dobar dio kolega, su legalizacije. Ako ćemo govoriti o usporedbi arhitektonskog projektiranja i skladanja, tu se svakako da povući paralela. Kao i u projektiranju, nastojim da mi svaka pjesma ima jasan osnovni koncept na koji se grade glazbeni, aranžmanski i produkcijski "layeri". Nastojim provući istu logiku u svim mjerilima – kako na albumu, tako na detalju instrumentalne solaže.
Uzor u arhitekturi, uzor u glazbi? Ili bolje rečeno, utjecaji…
S.R.: Teško je to reći. Svijet je pun dobre arhitekture i glazbe, zaista ne znam što bih izdvojila. Na prvu mi pada na pamet POS na Cresu (rad arhitektica V. Milutin, V. Ilić i I. Ergić) i u Krapinskim Toplicama (rad arhitektica I. Letilović i M. Vlahović). Jako mi se dopada i crkva u Utrinama (rad arhitekata R. Waldgoni i A. Uchytila).
Volim konkretne projekte koji direktno ljudima unose novu kvalitetu u život – odbijam vjerovati da smo kao arhitekti samo izvršitelji narudžbi. Nažalost sustav je tako iskonstruiran da najrelevantnije odluke u prostoru ne donosimo mi – što doprinosi vrlo frustrirajućem položaju arhitekata danas. U glazbi je pak obrnuta pozicija, odriješene su ti ruke u kreativnom smislu, pogotovo ako se u startu pomiriš s time da ti ona ne osigurava egzistenciju. Možda je ključna razlika arhitekture i glazbe slijedeća: možeš ugasiti radio i ne pogledati link na youtube-u, ali moraš se kretati prostorom. Paradoks je da imam osjećaj da trenutno mogu konkretnije stvari postići u "manje konkretnom" mediju glazbe. U glazbi sam sama sebi investitor.
Pročitali smo negdje da ste prodali auto da bi snimili album! Biste li to ponovili?
S.R.: Uvijek! Samo što sad više nemam automobila za prodati.
Zahvaljujemo na razgovoru.

Leave a comment

Pretraži

Back to Top