Ispravnost dimnjaka na prvom mjestu

Gradnja Nema komentara na Ispravnost dimnjaka na prvom mjestu 5

Ljudi danas žele dimnjak uz kojega će moći mirno spavati, bez straha od trovanja ugljičnim monoksidom.


Dimnjaci bi nakon ljetne stanke trebali imati obaveznu kontrolu jer se znaju začepiti i tijekom tog razdoblja. Kako bismo bili sigurni u ispravnost i prohodnost dimnjaka, čišćenje bismo trebali obavljati svakih 13 tjedana, ali tog se ljudi uglavnom ne pridržavaju. Zbog takvog neodgovornog ponašanja oko 30 posto građana koji se griju na plin truju se svakodnevno malim količinama dimnih plinova.
Dimnjak je građevinska instalacija čija je svrha odvođenje produkata izgaranja u atmosferu. Nažalost, malo je prostora u građevinskoj literaturi posvećeno dimnjacima. Nekada se smatralo da je dimnjak dobar, ako dobro „vuče“, što se u doba krutih i tekućih goriva moglo procijeniti prostim okom ili još bolje njuhom. Tako je svrhovitost dimnjaka i njegovu prohodnost mogao ocijeniti svatko. Tada se dimnjačar zvao isključivo radi čišćenja dimnjaka za koji se vidjelo da je jako začađen ili još češće začepljen, odnosno neprohodan.
Danas, kada su došla vremena plinskih goriva, čiji produkti izgaranja nisu vidljivi prostim okom, a njihovo udisanje može biti kobno, važnost ispravnog dimnjaka i njegovog redovitog kontroliranja, postaje nešto o čemu treba razmišljati još od projektiranja dimnjaka pa sve do njegovog puštanja u pogon. Postaje važna i uloga dimnjačara, koji također postaje dio projektnog tima tako što mora dati suglasnost s projektom dimnjaka, vezano uz materijal od kojeg će dimnjak biti napravljen i uz njegovo dimenzioniranje (određivanje presjeka i radne visine dimnjaka).
Tijekom gradnje dimnjaka, dimnjačar bi trebao obavljati nadzor, jer nestručna izgradnja ili montaža dimnjaka također može uzrokovati njegovu neispravnost odnosno loše funkcioniranje. Dimnjačar, zatim daje dimnjačarski nalaz za priključenje ložišta na predmetni dimnjak, kojim osim što potvrđuje njegovu ispravnost, preuzima na sebe i odgovornost, ukoliko se kasnije pokaže neka šteta uzrokovana radom dimnjaka. Tek tu počinje dimnjačarski posao redovite kontrole i čišćenja dimnjaka, a od čega se taj posao nekada isključivo sastojao.
Tako je logično, da se s napretkom tehnologije, modernizirao i dimnjačarski posao. Tako sada svaki dimnjačar osim tradicionalnog crnog odijela, „kugle i kefe“, mora imati i druge sofisticirane alate i uređaje, od usisavača do različitih mjernih instrumenata. Senzor za registriranje povrata dimnih plinova iz dimnjaka u prostoriju, trebao bi svaki dimnjačar nositi u džepu. To je jedan jednostavan uređaj koji zamjenjuje nekadašnju rosnu pločicu, a koji zvučnim i svjetlosnim signalom potvrđuje prisutnost vlage u blizini dimnjaka, što opravdano može upućivati na sumnju u povrat dimnih plinova iz dimnjaka, odnosno da postoji neka neispravnost.
Stoga nije čudno što mnogi ne žele za svoje nove plinske uređaje koristiti svoje stare dimnjake, na kojima se već desetljećima izmjenjuju raznorazne peći i goriva. Nije nužno da se u tom slučaju mora graditi novi dimnjak. Češći je slučaj da se pristupi sanaciji postojećeg dimnjaka. Sanacije dimnjaka rade se specijalnim sanacijskim cijevima, koje se ugrađuju u postojeći dimnjak. Tako se dobiva potpuno nov dimnjak unutar dosadašnjeg, a dosadašnji dimnjak postaje izolacija. Ovakve sanacije u Hrvatskoj se izvode već 20-tak godina. I oni najstariji primjeri i dalje izgledaju kao novi, stoga im je još uvijek teško predvidjeti rok trajanja. Ukoliko je sanacija izvedena stručno (od strane licencirane osobe ili poduzeća), od propisanog materijala, sanacijski su elementi ispravno spojeni, a presjek je dimenzioniran po propisima, sanirani bi dimnjak posve sigurno mogao služiti i nekoliko generacija ljudi.

Izvor: www.promogradnja.hr

Leave a comment

Pretraži

Back to Top